Mrežni protokoli

Protokol je skup pravila koja omogućavaju efikasnu komunikaciju. Činjenica je da se ljudi svakodnevno susreću sa protokolima, a da nisu ni svjesni toga. Tako, naprimjer, kupovina i plaćanje kreditnom karticom ili telefonski poziv predstavlja protokol.

Vrste saobraćaja

• Unicast (saobraćaj usmjeren od računara A do računara B, što znači da niko drugi ne može da dobije poruku usmjerenu od pošiljaoca do primaoca)
• Multicast (predstavlja proslijeđen saobraćaj od jednog računara do grupe drugih računara. Multicast saobraćaj može proći kroz različite subnete. IGMP (Internet Group Multicast Protocol) je protokol zadužen za slanje multicast saobraćaja.)
• Broadcast (saobraćaj proslijeđen od strane jednog računara ka svim računarima na istoj mreži. To ne znači, da paket ide svim računarima na Internetu, nego ide samo računarima koji se nalaze unutar jednog subneta, iste LAN mreže. Subnet je je grupa računara odvojena od drugih računara na mreži.)

OSI Model

OSI (Open Systems Interconnection) model je nastao kao potreba definisanja standarda u polju računarskih mreža. Prije standardizacije u polju računarskih mreža je postojala velika raznolikost različitih rješenja koja međusobno nisu bila u stanju da ostvare kompatibilnost. OSI model je omogućio proizvođačima sa setom standarda koji osiguravaju veću kompatibilnost i interoperabilnost između različitih mrežnih tehnologija kreiranih od kompanija diljem svijeta.

8. User

Ovaj layer je najproblematičniji 🙂
PICNIC – Problem In Chair Not In Computer

7. Application layer

Osigurava mrežne servise aplikacijskim procesima, kao što je e-mail, fajl transfer.

Primjeri: Firefox, Outlook, Mozilla Thundebird …
Protokoli: POP3, IMAP, FTP
Problemi: Oštećena aplikacija, pogrešna konfiguracija aplikacije.

6. Presentation layer

Osigurava da podaci budu čitljivi sistemu kojem su oni namijenjeni, formatiranje podataka, strukturu podataka, dogovor sa drugom mašinom oko sintakse transfera podataka za aplikacijski sloj.

Primjeri: Kompresija podataka, enkripcija, vrste fajlova (JPG, MP4, HTML …)
Protokoli: NetBIOS names
Problemi: Problem sa drajverima ili sa nekim komponentama operativnog sistema

5. Session layer

Uspostavlja, održava i prekida sesije između aplikacija. Komunikacijska sesija se sastoji od slanja zahtijeva za određenim servisima između aplikacija koje se nalaze na različitim hostovima.

Primjeri: Logiranje na bilo koju web stranicu ili aplikaciju. Sinhronizira protok podatak za audio/video sesiju.
Protokoli: VPN, Sockets
Problemi: Sesije za logiranje nisu dobro podešene na web serveru

4. Transport layer

Omogućava ostvarivanje krajnjih konekcija, brine se o transportu podataka između hostova, pouzdan transport podataka, uspostavljanje, održavanje i prekidanje virtualnih krugova, detekcija grešaka i sl.

Protokoli: TCP, UDP
Problemi: Prije su problemi bili kada se koristio DialUp

3. NETWORK LAYER

U njemu se vrši logičko adresiranje. Logičko iz razloga što administrator zadaje adresnu šemu. Primjer logičkog adresiranja je IP adresiranje. Na osnovu IP adresa moguća je selekcija najbolje putanje do destinacijske mreže.

Primjeri: IP adrese, subnet maske, DNS …
Protokoli: IP, ICMP

2. Data link

Podijeljen u dva sloja koji obezbjeđuju:
1. Prenos podataka između mrežnih uređaja.
2. Korekciju grešaka na fizičkom sloju. Koristi MAC adrese.

Primjeri: MAC adrese
Protokoli: ARP (Adress resolution protokol), PPP, Ethernet
Problemi: Network loop, spora mreža

1. Psyhical layer

Ovaj sloj se za razliku od slojeva viših nivoa u potpunosti odnosi na hardver (mrežna kartica, kablovi, hub). Fizički sloj definiše nivoe napona, tajming – vremenske intervale u mrežama, fizičku propusnost, maksimalnu udaljenost na koju možemo prenijeti signal, izgled i strukturu konektora, te njihov način spajanja.

Problemi: Loša kvaliteta kabla, presavijen/oštećen kabal, oštećen konektor ili loše napravljen

TCP/IP Protokol

ARP (Address Resolution Protocol)

Protokol definiše metode nalaženja fizičke adrese, MAC adrese, korisnika na osnovu poznate mrežne adrese, IP adrese. Da bi se razumio ARP protokol neophodno je poznavanje odnosa između MAC i IP adresa.

IPv4

IPv4 je Internet Protocol verzije 4. To je tehnologija koja omogućava našim uredjajima da se povežu na Internet. Kad god uređaj pristupi Internetu (bilo da je to PC, Mac, Smartphone ili nešto treće) on dobija unikatnu, numeričku IP adresu. 

Da biste poslali informacije sa jednog računara na drugi kroz web, paketi informacija moraju sadržati IP adresu oba uredjaja. Bez IP adresa, kompjuteri ne bi bili u mogućnosti da komuniciraju i šalju podatke jedan drugom. IP adrese su ključne za infrastrukturu weba.

Primjer IPv4 adrese: 99.48.227.227

IPv6

IPv6 je šesta revizija Internet Protokola i nasljednik IPv4. Funkcioniše slično kao IPv4, takodje generiše unikatne, numeričke IP adrese neophodne za komunikaciju uređaja putem Interneta. Međutim, donosi nam i jednu veliku razliku: 128-bitne adrese.

Primjer IPv6 adrese: 2018:0ab6:84a2:0000:0000:7a2b:0271:7435

ICMP Protokol

IP nije pouzdan protokol, tako da TCP prosljeđuje poruku od tačke A do tačke B, iako posjeduju određene greške. Koristeći protokol ICMP možemo provjeriti da li je ima problema na mreži. Cilj poruka koje šalje ICMP su prikaz povratnih informacija između računara ili drugih uređaja, i procesiranja podataka između njih. Na nekim računarskim mrežama, sa implementiranim sigurnosnim tehnologijama, rad ICMP je blokiran, pa nećemo dobiti povratnu informaciju.

ICMP je dostupan za IPv4 i IPv6 protokole, s tim da unutar IPv6 pruža dodatne opcije.

ICMP poruke uključuju provjeru:

• Da li je host na mreži aktivan
• Destinacijska lokacija je aktivna ili ne?
• Isteklo vrijeme slanja poruke
• Redirekcija rute

Portovi

Kod računarskih mreža pojam porta se javlja u dva različita konteksta. Prvi predstavlja fizički (hardverski) konektor koji postoji na mrežnom uređaju ili računaru u koji uključimo kabal, dok je drugi logički i malo kompleksniji. Portovi su identifikovani brojevima, i označavaju se brojevima od 0 do 65535.

Neke osnovne i uobičajene usluge na Internetu imaju brojeve do 1000, dok se druge koriste na pojedinim operativnim sistemima ili za neke ne toliko standardne usluge.

Evo i kako stvar radi: kada se pokrene serverski program za neku uslugu, on za sebe rezerviše neki broj porta i čeka da u pristignu zahtjevi upravo na taj port. Kada tome serveru pristignu neki paketi s podacima od nekog klijenta, a zatim protokol za komunikaciju – TCP/IP – prvo pogleda koji je broj porta u tim paketima, a zatim proslijedi zahtjev odgovarajućem serveru, pod uvjetom da svi oni rade na različitim portovima. Klijentski programi znaju na kojem se od portova izvršava serverski program i tako mu znaju pristupiti. Stvar je riješena, lako i jednostavno.

Vježba #4

ZADATAK 1

Za šta služe slijedeći protokoli:
– SSH
– RTMP
– SMB
– VNC

Zadaća #4

1. Šta je to VLAN, šta nam je potrebno za VLAN od uređaja i na kojem layeru se konfiguriše ?
2. Koje sve “features” imaju pametni switchevi ?

* Firme kod kojih možete pronaći mrežnu opremu: Plus.ba, Ue.ba, network.co.ba, Imtec.ba, electronic.ba. Ukoliko kod njih nema možete koristiti eBay, OLX ili nešto treće.

Poslati Word fajl sa urađenom zadaćom i linkovima do opreme, kao u primjeru:
mreze_imeprezime_zadaca04.zip

Zadaće koje su poslate na neadekvatan način neće biti prihvaćene.

ROK ZA ZADAĆU #04 – 13.11.2022. do 23:30h.